|
|
16.11.2009., ponedjeljak
22.01.2008., utorak
TERORIZAM GLAVAŠEM
|
22.1.2007. samo kratko nakon dugooo vremena... Molim dame iz gospodu iz novina, sa televizije, radija... da prestanu s terorizmom jer kako drugačije nazvati nastavak "glavaševanja" na sve strane! Suđenja, optužbe, štrajk glađu, Getoš-Magdić... Svima je već pun k.... tih "vijesti"... Jedva smo preživjeli predizbornu i postizbornu kampanju i to je jedva završilo, ali ovome se kraj ne nazire! Bože molim te - usliši moje želje i skini mi ga s........... |
18.04.2007., srijeda
(RAS) PRODAJA DRŽAVNE ZEMLJE
|
Hrvatska je desetljećima bila u sastavu Jugoslavije, na čelu sa Beogradom i Srbijom. Kažu, naše su pare išle u Beograd. Danas smo "samostalni i suvereni", i pare sad ne idu u Beograd nego u Austriju, Njemačku, Francusku, Švicarsku i druge zemlje. Kako??? Od osamostaljenja su stranci od nas pokupovali najdohodovnije industrije, najbolje firme sa najvećom zaradom. Sve što se gradilo i izgrađivalo 50 i više godina, za vrijeme omraženog socijalizma, po mišljenju samostalne & suverene vlasti - bilo je svačije, odnosno ničije i hitno se nekad našim bankama, telekomunikacijama, pivarama, naftnoj industriji i hotelima morao pronaći novi - strani vlasnik!!! Doduše, prije stranaca banke i stotine drugih firmi su dospjele u ruke domaćih "državotvoraca", koji su isisali sve do zadnje lipe i prepustili te firme državi na spašavanje. Ono što je država "spasila" novcem svih nas, poreznih obveznika, hitno je budzašto prodano. "Ulagačima" izvana. Treba li uopće spominjati zadnje slučajeve poput "Plive" ili "Dukata" kojega je prodao vlasnik koji više nije odavde firmi iz - Francuske! A u isto vrijeme ti isti Francuzi ni u ludilu ne bi nekome našem prodali nešto slično u Francuskoj. Jer se to kod njih ne smije. Jer je kod njih ta industrija strateška, u nju se ulažu silni poticaji i država Francuska ih želi imati pod kontrolom. Koliko li ono kuna Hrvatska ulaže u poticaje za proizvodnju mlijeka? Zašto bi to išlo u francuski džep??? Neka mi to netko objasni, molim! Namjerno sam se dotakao poljoprivrede, jer želim izložiti nešto što me muči već duže vrijeme. A silno je povezano s onim što sam iznad napisao. Kako su si samostalni & suvereni vlastodršci uzeli za pravo rasprodati imovinu koju je hrvatski narod stekao u komunizmu & socijalizmu i lovu staviti u svoj džep, red je došao i na poljoprivredno zemljište. Prodaje se ono nasitno već godinama, u svakoj općini obavezno izbije svađa oko toga jer lokalni šerifi zemlju prodaju isključivo sebi i svojima. Budimo realni - zemlja se rasprodaje po nekakvim privilegiranim, simboličnim cijenama. Mnogi misle da imaju pravo dobiti fantastične popuste zato jer su bili branitelji i slično, lokalni političari vide zlatnu koku, a sama poljoprivreda od svega toga nema nikakve koristi! Svojevremeno sam u "Vjesniku" pročitao zanimljiv članak o tome kako se u Njemačkoj prodaje državno poljoprivredno zemljište. Žao mi je što taj članak nisam uspio naći, ali zaključak je ovaj: državno zemljište može se dobiti isključivo u zakup/koncesiju na određeni broj godina, a ako se ne plaća godišnja naknada, zemljište dobiva onaj tko će zakup plaćati. I zemlju uredno obrađivati. I točka. Ponegdje se nešto sitno zemlje i proda, ali tada zakon kaže da se prilikom slijedeće prodaje mora to zemljište prvo ponuditi državi po cijeni po kojoj je kupljeno. Time su izbjegnute bilo kakve mogućnosti malverzacije. A što se pokušava učiniti kod nas? Pod krinkom "okrupnjavanja" i "obiteljskih gospodarstava" pokušava se što brže i po povlaštenim cijenama budzašto pokupovati zemlja. Seljačke udruge traže da zemlju mogu kupiti samo "oni koji se bave poljoprivredom". Zaboravljaju pritom elementarnu logiku da netko tko je danas poljoprivrednik to sutra više ne mora biti. Može, naprimjer, živjeti od rentanja zemlje koju je jeftino kupio, a zakupci će biti oni koji se žele baviti poljoprivredom. Kako će se ponašati vlasnik zemlje kad ju kupi od države njegova je stvar. On ju može, ali i ne mora obrađivati. Može sa njom raditi što hoće. Njegova je. Zato se seljačke udruge i "narodni tribuni" i zalažu za prodaju. Oni bi sami vjerojatno i najviše kupili, a kasnije "bumo vidli"! Totalno su protiv zakupa/koncesija jer je to "izdaja" i "za to se nisu borili"!!! A molim vas, objasnite mi po kojem vi to Ustavu i koje zemlje imate veće pravo kupiti državnu zemlju od mene??? Vi se bavite poljoprivredom, a ja ne! Po toj logici moja mater ne smije kupiti auto jer nema vozački!!! Ja ne smijem kupiti kamion jer nemam C-kategoriju! A ne smijem kupiti ni kuću koju sam nedavno kupio, zajedno sa vinogradom, jer u njoj ne živim, niti namjeravam!!! Playstation ne smije kupiti onaj tko igre ne igra... I po toj logici ja se ne smijem baviti poljoprivredom jer "nisam te struke"!!! Zakup/koncesija bi poljoprivrednicima trebali biti puno povoljnija opcija od kupovine zemlje. Kažem "trebali bi" kad bi zemlja imala normalnu "europsku" cijenu, a ne ovu po kojoj se sada kupuje. Ako sve ima europske cijene, zašto i poljoprivredno zemljište ne bi koštalo koliko košta i u Europi na koju se stalno pozivamo??? Molim da mi netko to pojasni. Hvala!!! Kao prilog - nekoliko članaka iz Vjesnika. Kao šlag na napisano... Vjesnik, 12.4.2001. str. 2 Drago Ćorić, predsjednik Hrvatskog agronomskog društva ...država ne bi smjela dopustiti da stranci na mala vrata dođu do najbolje hrvatske zemlje. Primjerice, Belje ima 30.000 hektara najplodnije zemlje u Baranji. Hektar kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta u Europskoj uniji stoji i 120.000 maraka, a u Hrvatskoj se može kupiti i za 5000 DEM. Poljoprivredno zemljište mora se obrađivati, te ga treba preko zakupa ponuditi strancima. Naime, zemlju ne prodaje ni jedna država u svijetu, iako interesi postoje. No, zato navodi primjer da je Nizozemska, koja godišnje u prosjeku ima 58 sunčanih dana, hrvatskim proizvođačima već ponudila kooperativnu proizvodnju poljoprivrednog sjemena. Hrvatska uz velik broj sunčanih dana ima i nezagađeno tlo kojem ne treba nekoliko godina počeka da se zemlja odmori od pretjerane upotrebe umjetnih gnojiva. Vjesnik, 14,15. i 16. 4. 2001. str. 7 Zakon o poljoprivrednom zemljištu, koji se nalazi u saborskoj proceduri, predviđa okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta na način da se prodaja i zakup državnog zemljišta decentralizira, odnosno prepusti gradovima i općinama. Sredstva ostvarena od zakupa, koncesije i prodaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države punila bi državni proračun 50 posto, a 50 posto bi ostalo gradovima i općinama, na čijem se području zemljište nalazi. Vjesnik, 24.7.2001. str. 5 ZAGREB, 23. srpnja . Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva darovalo je poljoprivredno zemljište šezdesetdvojici hrvatskih branitelja. Ukupno je darovano 738 hektara zemljišta (najviše u Sisačko-moslavačkoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji), vrijednog 6,985.715 kuna, kaže se u priopćenju Ministarstva, stiglom medijima u ponedjeljak. U priopćenju se dalje kaže kako je Ministarstvo udovoljilo zahtjevima svih branitelja, koji su ispunjavali uvjete i koji su dobili suglasnost jedinica lokalne samouprave da im se daruje poljoprivredno zemljište. Zemlja je darovana po tada još važećim, starim zakonima. Novim, nedavno prihvaćenim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu nije predvi- đeno darovanje zemljišta braniteljima. Vjesnik, 23.3.2002. str. 8 Poljski političari izuzetno su zadovoljni rezultatima najnovijeg pregovaračkog kruga u kojem su od Europske unije uspjeli izboriti povoljnije uvjete članstva nego ostali kandidati. Prema dogovoru postignutom u četvrtak u Bruxellesu, nakon ulaska Poljske u EU stranci neće moći kupovati poljoprivredna zemljišta u toj zemlji punih 12 godina, što je gotovo dva puta dulje razdoblje od onoga koje je Unija bila spremna priznati ostalim EU kandidatima. Pokazalo da se isplatila nepopustljivost koju poljski pregovarači demonstrirali u dosadašnjem tijeku pregovora. Naime, proteklog je ljeta Poljska, za razliku od većine ostalih tranzicijskih zemalja, odbila pristati na uvjete Bruxellesa koji je svim kandidatima ponudio maksimalno sedmogodišnje prijelazno razdoblje. Zbog toga se našla na samom začelju među deset zemalja kandidata koji imaju izglede da budu primljeni u Uniju još u prvom krugu. Poljsku se spominjalo ne samo kao problematičnog kandidata zbog kojeg bi Petnaestorica mogla otezati s proširenjem, već se sve češće govorilo i da bi Poljsku mogao mimoići prvi krug proširenja. Osim što će moći kroz duže razdoblje ograničiti prodaju poljoprivrednog zemljišta bogatijim zapadnim Europljanima, Varšava je u četvrtak privoljela Bruxelles da joj prizna također pravo da trošarine na duhanske proizvode postupno diže do 2009. godine. Za razliku od Poljske, većina ostalih kandidata, među njima i Češka i Mađarska koje su nastojale što brže završiti pregovore i pristajale na Unijine prijedloge, morat će podići trošarine na EU razinu već u trenutku ulaska u Uniju. Povoljniji uvjeti koje je Poljska izborila glede prodaje zemljišta strancima povećavaju izglede za pozitivni rezultat referenduma o pristupanju EU, koji bi se trebao održati iduće godine. Naime, 12-godišnje prijelazno razdoblje trebalo bi odagnati strahove dijela Poljaka koji se boje navale Nijemaca na poljsku zemlju, što s obzirom na burnu poljsku povijest prošlih stoljeća predstavlja za Poljake velik psihološki problem. Vjesnik, 25.4.2002. str. 4 OSIJEK, 24. travnja . Zajednica udruga seljaka Slavonije i Baranje i nadalje se zalaže za prodaju i zakup poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu, no i dalje se protivi koncesiji poljoprivrednim kombinatima, istaknuo je tajnik Zajednice Stanko Zdravčević u srijedu na konferenciji za novinare. Dobro je da je država na lokalnu samoupravu prebacila upravljanje zemljištem, no, komentirao je Zdravčević, u takvoj je situaciji narastao pritisak i lobiranje kombinata na lokalna tijela. Upravo stoga, zaključio je, na zajedničkom je sastanku lokalne samouprave i zajednice seljačkih udruga dogovoreno osnivanje povjerenstva koje će biti zaduženo nadgledati odluke općinskih vijeća. Zdravčević je upozorio: »Vlada i Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva igraju pokvarenu igru jer su svjesni činjenice da se kombinati moraju privatizirati«. Tajnik Zajednice uputio je poziv državnim vlastima da se seljacima s nekad okupiranih područja, poglavito u Vukovarsko-srijemskoj županiji i Baranji daruje između deset i petnaest hektara zemlje. Na taj bi se način, smatra Zdrav- čević, spriječilo iseljavanje s tih područja. Također je upozorio da su zemljišne knjige nesređene pa neke općine olako donose programe raspolaganja državnom poljoprivrednom zemljom. »Ovakav povijesni trenutak ne bi se smio prepustiti slučaju« primijetio je Zdravčević. Vjesnik, 30.6.2002. str. 6, Intervjuu sa Zlatkom Tomčićem, bivšim predsjednikom Sabora i bivšim predsjednikom HSS-a Kakav će stav zauzeti HSS ako Vlada odustane od ideje da zemlju PIK-ova mogu kupiti obiteljska seljačka gospodarstva? Mislim da se to neće dogoditi. Stav HSS-a je vrlo jasan. Postoji mogućnost da se ukine članak 67 zakona o poljoprivrednom zemljištu, te da na taj način sva zemlja PIKova postane državna. Jasno i tu različite stranke imaju različite interese, no podsjećam da koalicija ima zajednički utvrđene programe, pa i one koji se odnose na poljoprivredu. Oni jasno govore da je nositelj primarne poljoprivredne proizvodnje seljačko obiteljsko gospodarstvo. Pregovori su u tijeku, postoji mogu ćnost da se spomenuti članak izbriše ili da PIK-ovi koji su naplatnim putem došli do te zemlje dobiju nekakvu povla štenu koncesiju, ali HSS ni u kojem slučaju neće i ne može prihvatiti da ta zemlja postane vlasništvo PIK-ova. Naš je stav u tome vrlo jasan - primarna poljoprivredna proizvodnja je seljačka proizvodnja, a industrijska proizvodnja je proizvodnja trgovačkih društava, sada PIK-ova, sutra nekakvih preoblikovanih društava, ali krajni je cilj, koji će biti postignut nakon što se nakon nekoliko godina provede agrarna reforma, jest da sve poljoprivredno zemljište koje je u ovom trenutku u vlasništvu države dođe u posjed seljačkih obiteljskih gospodarstava. To je koncept kojeg se HSS neće odreći. Uz to je vezan i zakon o potporama i poticajima. Vlada je nedavno predložila da se poticaji daju samo poljoprivrednim proizvođačima. Jeste li i vi za takvu koncepciju? Što se poticaja tiče, na njih će imati pravo svi oni koji obrađuju iznad tri ha zemlje. Govorim o seljačkim obiteljskim gospodarstvima. U prvo vrijeme pravo na poticaje imat će i poljoprivredne tvrtke, kojima će se poticaji smanjivati kroz slijedeće tri godine, do maksimum 1,5 milijuna kuna godišnje. Ovog trenutka neke tvrtke dobivaju i po nekoliko desetaka milijuna kuna godišnje, a da to objektivno ruši koncept da je nositelj primarne poljoprivredne proizvodnje seljačko obiteljsko gospodarstvo. Vjesnik, 23.7.2002. str. 22 ĐAKOVO, 22. srpnja . Dojave o sve učestalijim slučajevima neovlaštenog upada na poljoprivredno zemljište u vlasništvu države na području Đakovštine primoralo je prošlog tjedna Ministarstvo poljoprivrede da se oglasi upozorenjem da će u takvim slučajevima biti pokrenute tužbe. Time će osobe koje su neovlašteno upale na poljoprivredno zemljište automatski biti isključene iz sudjelovanja na natječaju za tu zemlju, najavili su u Ministarstvu. Prema riječima Miroslava Pažura, pomoćnika ministra poljoprivrede, najviše takvih dojava stiže iz općina Viškovci, Semeljci i Gorjani. Upravo je u Đakovštini, pojašnjava Pažur, najveće zanimanje i obiteljskih gospodarstava i pravnih subjekata za zemlju, pa je time i najviše nestrpljivih. Posebnost tog područja je i u tome što je i Katolička crkva pokazala veliko zanimanje za povrat svoje zemlje. Počinje prodaja državnog zemljišta na pakračkom području Odlukom Poglavarstva Grada Pakraca, najveći dio državnog poljoprivrednog zemljišta od 4500 hektara prodat će se prvenstveno obiteljskim gospodarstvima. Veliko je zanimanje za kupnju državnog poljoprivrednog zemljišta u obiteljskim gospodarstvima. Gradsko vijeće Pakraca odlučit će u rujnu o uvjetima prodaje zemljišta na ovom području posebne državne skrbi. Vjesnik, 26.3.2003. str. 9 Treba učiniti sve da se tvrtka Božjakovina, u vlasništvu Envera Moralića, vrati u utrku za kupnju kombinata Kutjevo u cjelosti, pa ako treba i uz drugačiju cijenu od oglašene u natječaju, rekao je Vjesniku predsjednik sindikata Kutjevo Vinko Jušić. Dodao je da je Upravni odbor HFP-a učinio nenadoknadivu štetu kad je promjenio uvijet natječaja za prodaju Kutjeva. Božjakovina je, naime, za vlasnički udio od 94,54 posto u Kutjevu ponudila 61,5 milijuna kuna, odnosno 1,5 milijuna kuna više od oglašene cijene. Prema Jušićevim riječima, Božjakovina se obvezala u idućih pet godina u Kutjevo uložiti 125,6 milijuna kuna te zaposliti 150 novih radnika. Ali Božjakovina je ponudu uvjetovala dobivanjem državnog jamstva da će u slučaju kupnje Kutjeva dobiti koncesiju na njegovo poljoprivredno zemljište na najdu.i mogući rok. Taj uvijet u Božjakovini su obrazložili time što raspolažu relativno malim poljoprivrednim zemljištem u okolici Vrbovca, a imaju dovoljno poljoprivredne mehanizacije da odmah počnu obradu zemljišta Kutjeva, što smatraju i dodatnim ulaganjem. Ali taj uvijet Božjakovine nije bio u skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, pa je na kraju Božjakovina odustala od utrke za dobivanjem koncesije za poljoprivredno zemljište. Tvrtka Božjakovina je bila dugogodišnji kooperant PIK-a Vrbovec, pa je još prije nekoliko godina predala pismo namjere za kupnju tog PIK-a. No, radilo se o jednom u nizu bezuspješnih pokušaja prodaje PIK-a Vrbovec, pa Božjakovina, kažu, više nije zainteresirana za preuzimanje tog PIK-a, te nije ni predala pismo namjere za njegovu kupnju na posljednjem natječaju. PIK Vrbovec, naime, jedini od kombinata ponuđenih na prodaju nema poljoprivrednog zemljišta. Moralić je u Hrvatskoj već kupio više poljoprivrednih zadruga, dvorac te kaštelanski Adriavinil. U Sloveniji taj poslovni čovjek iz Njemačke ima vinograd vrijedan 10 milijuna eura. Jušić napominje da je Božjakovina, prilikom podnošenja ponude za kupnju kombinata Kutjevo, pokazala znatan interes za ratarsku proizvodnju, ali na žalost njezina namjera, kaže on, nije ozbiljno shvaćena. Primjerice, svi su kombinati u Slavoniji, osim IPK Osijek, gotovo napustili ratarsku proizvodnju te se okrenuli proizvodnji svega isvačega. Kutjevo danas raspolaže s 5.500 hekatra poljoprivrednog zemljišta. Kombinat, osim vina i sjemenske robe, nema značajnih prerađivačkih kapaciteta. Vjesnik, 26.4.2004. str. 4, Vesna Kusin: Rasprodaja obiteljskog srebra ...Još jedno od aktualnih pitanja je i mogućnost ograničavanja prodaje zemljišta strancima koji se, kako se pokazalo ne znaju ponašati u tom prostoru. Tvrdi se da su takva ograničenja u suprotnosti s pravilima Europske unije. Pa ipak, dok se u Hrvatskoj takva prodaja zemljišta doima kao način »održiva života« (umjesto razvoja) koji osigurava »rasprodaja obiteljskoga srebra«, dotle su se neke druge zemlje ili privremeno ili dugoročnije zaštitile od takvih brzopoteznih i nepromišljenih rasprodaja. Poljska, primjerice, moratorijem na prodaju zemljišta strancima do ulaska u Uniju, a Slovenija zakonskom zaštitom prirode u najširim razmjerima. Naime, samo zaštićena prirodna dobra, a to se ne odnosi samo na nacionalne parkove, prema propisima Europske unije, mogu biti izuzeta od prodaje strancima. Koliko Hrvatska ima takvih prirodnih dobara koje bi mogla očuvati? Ali u nas takve mjere zaštite mnogi smatraju faktorom ograničavanja razvoja. Oni su spremni za referendume kojima će osigurati njihovo uništavanje, jer u tome vide ono svoje posljednje »obiteljsko srebro«. Samo se ne pitaju što će biti kada toga srebra više ne bude. Zbog toga je nužna svekolika i resorno usklađena strategija razvoja, i u tom smislu funkcionalna centralizacija odlučivanja. Inače, ode Hrvatska na bubanj. Vjesnik, 8.7.2004. str. 4 ZAGREB - Za četvrtak je zakazan sastanak četiriju udruga seljaka i Petra Čobankovića, ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, o izmjenama Zakona o državnom poljoprivrednom zemljištu. Nezavisni hrvatski seljaci, Stožer za obranu obiteljskih gospodarstva, Hrvatski savez udruga proizvođača mlijeka i udruga Ravnica traže da se državno poljoprivredno zemljište prodaje po povlaštenoj cijeni isključivo seljacimai obiteljskim gospodarstvima, bez licitacije i »nabijanja cijene«, i po istom modelu prilikom kupovine i uzimanja u zakup državne zemlje. Osim toga, s obzirom na nesređene zemljišne knjige, udruge seljaka inzistiraju da se zakonskim propisima onemogući strancima da ulaskom Hrvatske u EU kupuju hrvatsku zemlju. Podsjetimo, od 450 tisuća hektara obradive državne zemlje (od ukupno 1,2 milijuna hektara državnog zemljišta), Ministarstvo je dalo suglasnost za raspolaganje državnim zemljištem za samo 7000 hektara zemljišta. Problem je i što je najkvalitetnije zemljište ostalo na raspolaganju bivšim vlasnicima, tj. kombinatima, iako su ostali dužni državi više od 200 milijuna kuna za korištenje poljoprivrednog zemljišta. Nažalost, i Zakon o državnom poljoprivrednom zemljištu propušta mogućnost oduzimanja neobrađenog zemljišta državi. U nekim županijama neobrađeno je čak 60 posto državnog zemljišta, a za cijelu Hrvatsku procjena je oko 40 posto. No, problem je što se zemlja na selu tradicionalno ne prodaje. Uz nesređeni katastar i gruntovnicu, i državno poljoprivredno zemljište teško će naći novog vlasnika. Vjesnik, 17.1.2005. str. 5 Prijedlogom izmjena i dopuna Zakona, obradivo poljoprivredno zemljište u državnom i privatnom vlasništvu, koje se ne obrađuje, dalo bi se na korištenje fizičkoj ili pravnoj osobi na osnovu zakupa. Uz naknadu vlasniku zemljišta najdulje tri godine. Vlasnik neobrađene zemlje moći će se žaliti u roku osam dana od dana primitka odluke. U slučaju da nema žalbe, neobrađeno zemljište daje se na osnovu najpovoljnije ponude, pri čemu prednost imaju branitelji iz Domovinskog rata. U Hrvatskoj je u privatnom vlasništvu nešto više od tri milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, odnosno više nego u državnom vlasništvu - 1,2 milijuna hektara. Od toga je 440.000 hektara obradivo. Vjesnik, 16.6.2005. str. 18 Mediji su svojedobno objavili da će poljoprivredno zemljište poskupjeti čak od šest do osam puta ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Piše se i govori da je Hrvatska idealna za ekološku poljoprivrednu proizvodnju jer je minimalno zagađena pesticidima i genetski preinačenim sjemenom. Kad eto ti ga na, gledajući HTV-ov Dnevnik, čujem vijest od koje mi se sledila krv u žilama: Hrvatska je na četrnaestom mjestu u svijetu po zagađenosti genetski modificiranim organizmima. Očigledno je ministar poljoprivrede gospodin Čobanković usnuo u svojoj fotelji previdjevši pravodobno upozorenje na opasnost od sjetve genetski preinačenim kukuruznim sjemenom (dr. Jošt u Vjesniku, travnja 2004.). Njegov san, uništavanje zagađenih usjeva Pioneerova genetski modificiranog kukuruza, državnu je blagajnu prilično koštalo. Ista bi se priča mogla ponoviti i ove godine. Zašto? Nisam siguran je li bez ikakva nadzora ponovo zasijano zagađeno kukuruzno sjeme, a provjere na zagađenost GMO-om počet će vjerojatno kao i lani, kad kukuruz procvate, a vjetar raznese genetski preinačen polen na susjedne domaće hibride. Je li se to doista obistinjuju riječi gospodina ministra Čobankovića, izrečene još u predizbornoj kampanji, da će seljaci moći kupiti zemlju u pola cijene od one koju je propisao bivši direktor Račanova kolhoza, gospodin Pankretić? Kako smo svrstani u GMO-om zagađene zemlje, cijena poljoprivrednog zemljišta doista će pasti. Pitam se je li to zagađenje slučajno ili je ono namjerno, kako bi stranci lakše kupili tako obezvrijeđeno poljoprivredno zemljište. Vjesnik, 18.5.2006. str. 2. Poljoprivredno zemljište, bilo državno ili privatno, mora se obrađivati, kazao je u Petar Čobanković, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva na sastanku sa županima. Ministar je dodao da jedinice lokalne samouprave moraju staviti u funkciju državno poljoprivredno zemljište, a na neobrađeno privatno poljoprivredno zemljište naplaćivati porez. Prema Čobankovićevim riječima, samo su tri županije (Brodsko-posavska, Požeško-slavonska i Virovitičko-podravska) donijele kompletan program raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem. S druge strane, ima općina koje nisu raspisale natječaj ni za jedan oblik raspolaganja državnom poljoprivrednom zemljom. Riječ je o ukupno 520.000 hektara, od čega je nešto više od 218.000 hektara namijenjeno prodaji, 114.000 zakupu, 124.000 koncesiji, 52.494 povratu, a 13.914 hektara u ostale svrhe. Ministar je najavio da će se nastaviti s uspostavom služnosti na neobrađenom šumskom zemljištu, zbog čega se ide i na izmjene Zakona o šumama. No, kako županije neće moći završiti posao stavljanja u funkciju državnog poljoprivrednog zemljišta, bit će nužne izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Naime, prodano je samo 10 posto državnog poljoprivrednog zemljišta od ukupno 218.000 hektara zemljišta namijenjenog prodaji. »Tamo gdje nisu do kraja riješeni imovinsko-pravni odnosni zemlju treba dati u zakup «, napomenuo je Čobanković. Marijana Petir, dožupanica Sisačko-moslavačke županije, kazala je da je dogovoren upravni nadzor Ministarstva u svim općinama i gradovima u spomenutoj županiji, jer se ne provodi Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Osim toga, upozorila je na malverzacije o raspodjeli državne zemlje. Primjerice, u Kutini je pet obitelji dobilo više od 60 posto državnog poljoprivrednog zemljišta, iako im poljoprivreda nije osnovna djelatnost, zaključila je Petir. I za kraj - članak iz Vjesnika od 24/25. 2. 2007. str. 67 - Slavonija Predsjednik Vijeća sinu prodao 30 hektara zemlje Svojim rođacima i prijateljima Mijo Križanac je, bez ikakva povjerenstva, samovoljno prodao zemlju VOĐINCI - Prodaja 570 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta u Općini Vođinci i kriteriji po kojima su zemlju dobili podobni, izazvao je u petak prosvjed nezadovoljnih seljaka koji su predsjednika Općinskog vijeća Miju Križanca optužili za samovoljno određivanje tko će zemlju moći kupiti. "Natječaj za prodaju zemlje objavljen je u prosincu, a nedavno su se doznala i imena onih koji su dobili pravo kupnje. Svojim rođacima i prijateljima Križanac je, bez ikakva povjerenstva, prodao samovoljno zemlju, a ostali su dobili malo ili ništa", rekao je Vinko Ivić, koji se bavi mljekarstvom. Poljoprivrednik Antun Radočaj optužio je Križanca za krivotvorenje zapisnika i mijenjanje kriterija za prodaju zemlje ovisno o tome tko je određenu parcelu želio kupiti. Poljoprivrednik Antun Mandić rekao je da je dobio samo 2 hektara zemlje iako ima tri sina od kojih je jedan završio poljoprivredni fakultet, a dvojica srednju poljoprivrednu školu. "Što da radimo s 2 hektara, da je obrađujemo čačkalicama", pita Mandić. U drugom krugu općina namjerava prodati još 330 hektara, a Antun Trbuk je izrazio bojazan da će se i to dobivati po podobnosti. "Križančev sin, student u Osijeku, dobio je za kupiti 30 hektara, a članovi jedne obitelji koja je u rodu s Križancem dobila je čak 120 hektara zemlje", tvrdi Trbuk koji je otac osmero djece. Dodao je da na natječaju nisu ni mrvice dobile neke obitelji koje imaju i po šestoro djece. |
08.04.2007., nedjelja
Malo o glazbi, da razbijem crnjak odozdo...
|
Što slušam? U zadnjih mjesec-dva Ladytron i Asobi Sexu. Što im je zajedničko? U njima pjevaju žene. U Asobi Sexu to je jedna Japančica, a u Ladytronu to su (ružnija) Škotkinja i (daleko upadljivija) Bugarka. Ma kad sam čitao tko je tko u bendu, odma' sam zamislio da je bugarka ona ljepša polovica i nisam se prevario, jer cure sa otoka i nisu baš poznate po ljepoti... No da se vratimo na bendove. Asobi Sexu su postpunk-riffoidni bend sa milozvučnim glasićem koji ispod totalno bučne podloge pršti od melodioznosti i jednostavno je neodoljiv. Kod starijih slušatelja izazvat će reminiscenciju na "My Bloody Valentine", ali tko se njih još sjeća... Kad sam pravio kompilaciju za auto, pokušao sam uzeti samo neke pjesme sa albuma "Citrus" iz 2006. ali mi to nije uspjelo. Album je takva nakupina pjesama da se nijedna ne može izostaviti! Savršeno. Na kraju ideja nije uspjela jer AS uopće nisu za slušanje u autu! To je mjuza koju je naj čut na slušalicama jer je najbolja kad se pojača do bola. Kombinacija buke i bolesnih zvukova pomaknute orijentacije začinjena slatkastim glasom pojačana do kraja sigurno će izazvati bijes susjeda, otpadanje žbuke sa zidova, a u autu jaaako smeta vožnji... A zapravo je to jedna jako pitka pop ploča kojoj je teško naći zamjerku jer je... Jer je tako lijepa za slušanje da vam ju najtoplije preporučam! Nakon slušanja pjesama poput "Strawberries", prekrasne "Thursday" ili završne, glasne "Mizu asobi" dan će vam biti ljepši, past ćete u neku euforiju i depra, umor i ostali crnjaci će pasti pred naletom beskompromisnih riffova kojima ljigavi kvazi-metalski bendovi nisu ni do koljena! Moja najtoplija preporuka!!! http://www.asobiseksu.com/home.php Ladytron su nešto sasvim deseto. Totalna elektronika, koja vuče na prastare Human League ili Heaven 17 je takvu vrstu glazbe začinila izvrsnošću i za ovaj milenij. Iako je album "Light & Magic" koji slušam još iz 2002. godine, zvuči mi totalno svježe, pogotovo u smislu činjenice da sam i AS i njih slučajno "otkopao" među jednom povelikom gomilom nikad preslušanih mp3-ca praveći kompilaciju frendu koji je tražio nešto slušljivo za novi Sonyjev walkman. Čist slučaj!  Nije to ona prostituirajuća, kičasta milozvučna kompjuterska drkotina poput "dancea" iz Hr devedesetih, a miljama je daleko i od hitoidnog pop-preseravanja a'la "prvih 10" na top-listama, kakvo se uglavnom tamo pojavljivalo unazad dvadesetak godina. Ukratko, to nije glazba za svakoga. Pretvrda za konfekciju, što znači da nije za slušanje uz učenje, kuhanje i sl. i iritantna da bi se ignorirala, uredno smeta gotovo svima kojima sam je probao ubaciti u uho. A čovjek koji mi je preporučio ovu krasotu se isto čudio meni jerbo ne pozna nikoga kome se to sviđa... Što ću, Ladytron me opčinio nakon prve pjesme, a kako i ne bi kad je druga na albumu prekrasna "Seventeen"  , još uvjerljivija "Blue jeans" sa fantastičnim refrenom i elektro-solažom iza njega... Ma ja sam opčinjen ovim pjesmama, tak da možda nisam naročito objektivan, ali meni je to... Odlično! Do kraja albuma bi još izdvojio "Evil" u kojoj elektronika "lupa" besprijekorno i stvar je totalno plesna... A tek refren... A "Cease2xist" je tek... I naslovna "Light & Magic" rula.... www.myspace.com/ladytron www.ladytron.com/textsite/media.php |
14.03.2007., srijeda
Pravda (ni)je pobijedila. Nit' će.
|
Neko vrijeme me nije bilo doma, desetak dana, i po povratku me dočekala čestitka. Sudska. To su one uobičajene plave kuverte kakve se koriste već 100 godina, ali sa uredno odštampanom naslovnicom - takve koriste samo sudovi i sve je uvijek puno kojekakvih naljepnica i štambilja da bi dokazali da su to žurno poslali e ne bi li brzo stiglo... A u kuverti - presuda - oslobođen sam krivnje jer je slučaj otišao u zastaru!!! Ja sam računao da je ta zastara 3 godine, no ispostavilo se da su samo dvije godine dovoljne da prometnu kaznu na koju sam se žalio ne stignu riješiti i pošalju je u zastaru. Kako očekivati od naših sudova da u tako malo vremena riješe nešto tako banalno?! Koliko li tek muke, truda i godina trebaju uložiti ne bi li riješili neke složenije stvari??? Slučaj o kojemu je riječ opisan je u komentaru od 7.2. i bio bi smiješan da nije žalostan - ja sam se žalio i nisam platio ništa nego mi je slučaj otišao u zastaru, a gospođa koja je bez pogovora platila skoro je otišla u ćuzu. Skoro su je lisičinama vezali, prislonili na auto, pretresli ju i stavili joj crnu kapuljaču na glavu da je ne bi tko prepoznao kad je specijalci budu odvodili. Zbog utjecaja na svjedoke, zar ne?! Ali iako bih trebao biti zadovoljan presudom koja me oslobađa krivnje za nešto što se dogodilo prije ravno dvije i pol godine, ja nisam zadovoljan. Zadovoljan bi bio da su me oslobodili krivnje na osnovu moje žalbe koja je bila itekako osnovana. Ali najlakše je sve poslati u zastaru, izgleda da je šprance po kojima se popunjavaju takvi prekidi postupaka najlakše odštampaju, a znaju ih dopuniti i vježbenici s 3 dana staža jer ih za to, kao najvažniji i najčešći zadatak, osposobe već prvi dan. Dodirnuti ću malo i onaj famozni "povrat imovine" otete u vrijeme komunista i sličnih. Ako me pamćenje dobro služi, zakon o povratu oduzete imovine stupio je na snagu u 1998. godini i propisao je da u roku od 6 mjeseci zahtjev za povratom moraju podnijeti svi koji misle da im je što oteto. Moj djed je tri dana prije isteka toga roka podnijeo zahtjev za povrat, odnosno odštetu za oteto građevinsko zemljište sadašnje vrijednosti bar 50000 €. Zakon je također propisao da pravo na odštetu imaju sam vlasnici i njihovi prvi nasljednici. U međuvremenu ju umro i moj djed i moja baka, koji nisu doživjeli da se stvar pokrene. No pokrenula se prije mjesec dana, kad je zakazana prva rasprava. Treba li spominjati da još postoji hrpa papira za tražit jerbo nisu imali dovoljno vremena da ih nađu, pa su slijedeći susret najavili za dan kad skupe sve potrebne dokumente... Tko li zna koliko će još godina proći dok se mozgovi ne razbistre i dok se donese nekakva presuda o odšteti. Kako se po kuloarima priča da su odštete u pravilu smiješno male, morat ćemo angažirati i sudove izvana kako bi dobili pravednu odštetu. Građevinsko zemljište je oteto, na njemu su izgrađene stambene zgrade sa stotinama stanova koji su devedesetih prodani i u proračun se slila velika lova. Kojom se trebalo isplatiti ukradeno. No, lovu su pokupili zaslužnici i državotvorci, nestalo je sve, a sad se ljudi razvače po sudovima u desetljetnim parnicama... Država čeka da njeni stanovnici umru. Da ih ne mora isplatiti. Nadam se obrnutom slijedu. Kao dodatak - dio članka iz današnjeg "Vjesnika", prenešen u "Monitoru": Iscurilo kroz kalendar Zastare "pojele" 600 milijuna kuna kazni Prošle je godine 60.000 spisa otišlo u zastaru, a ako se uzme prosjek od 10.000 kuna po prekršajnom predmetu dolazi se do golemih 600 milijuna kuna koji su ostali bez pravorijeka. Radi se o uzlaznom trendu - 1995. je tek 3,9 posto optuženja protiv počinitelja kaznenih djela odlazilo u zastaru, dok je lani takvih bilo sedam posto. Najviše je zastara 2005. zabilježeno u Općinskom sudu u Otočcu, čak 49 posto spisa... http://www.vjesnik.hr/html/2007/03/14/Clanak.asp?r= tem&c=2&label=[Iscrpnije...]&news_id=76574 |
26.02.2007., ponedjeljak
Nevina Srbija
|
"...Sud zaključuje da za genocid u Srebrenici ne mogu biti odgovorna državna tijela Srbije, pročitala je predsjednica ICJ-a Rosalyn Higgins, a prenosi Reuters. Rekla je kako se ne može utvrditi da je Srbija bila suučesnica genocida u Srebrenici time što je pomagala bosanske Srbe u vrijeme kada je znala da njihove snage kane počiniti genocid." Naši se političari trse da nas što prije ubace u NATO i EU jer nam nezavisnost očito ne ide dobro. Činjenica je da su svi oni, s kojima se mi želimo udružiti, bili na srpskoj strani za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni. Podržavali su Srbe svim mogućim sredstvima. Uveli su embargo na oružje i Hrvatskoj i Bosni želeći da četnici što prije dovrše započeto. Slali su humanitarnu pomoć, polovina koje je uvijek završavala u srpskim rukama jer su Četnici time uvjetovali dostavu npr. Sarajevu, godinama blokiranom i masakriranom olimpijskom gradu. Zapitajmo se mi, građanke i građani ove zemlje želimo li u zajednicu s državama koje su se svrstale na stranu četnika. I još su uvijek svrstane!!! Genocid se u Bosni, kažu, nije dogodio namjerno, nego slučajno. Opsada Sarajeva i masovna silovanja su slučajnosti??? Kojim bi razlogom EU razmišljala drugačije kad u svom članstvu bude imala Hrvatsku? Primjer Italije i spominjanja "krvoločnih Slavena" dovoljno nam govori o našem statusu i našoj ravnopravnosti u ovoj i ovakvoj Europi. |
07.02.2007., srijeda
Lijepa naša administracija
|
Sretoh nekidan uvaženu gospođu dugogodišnju profesoricu iz mog malog grada. Sjećam se da sam svojevremeno bio njen učenik, a zadnji put nas je sudba spojila kad smo se sreli na sudu zbog istog počinjenog prometnog prekršaja. Prošli smo jednosmjernom ulicom s krive strane i uhvaćeni smo u prekršaju. Da ne dužim, stiglo nam je svakom po 900 kuna kazne, s tim da je ona kaznu uredno platila, a ja sam se žalio. I tako su prošle dvije godine, moja žalba čeka zastaru, a gospođi profesorici su na kućni prag došli ovrhovoditelji koji od nje traže naplatu kazne sa kamatama i troškovima, zaplijenu ili tri dana zatvora! Što se dogodilo? Nakon plaćanja, kopiju potvrde o plaćenoj kazni gospođa je ostavila u policijskoj postaji i zaboravila na sve to smatrajući kako je svoje platila. No, gospođa u policiji negdje je zametnula potvrdu i mašinerija je nastavila sudovati još dvije godine. Ne trebam spominjati količinu ljutine u riječima moje profke dok mi je to prepričavala, samo je spomenula da je njen suprug "očitao bukvicu" okrivljenoj za propust. Malo ću objasniti širim narodnim slojevima što je to zapravo državna služba. Postoje dvije kategorije službi. Prve su vidljive službe i njihov rad se primijeti i javan je: škole, bolnice, policajci "trotoarci" i još neke. Ostale službe su nedodirljive i mogu raditi što hoće: HZZO, MUP (bez "trotoaraca"!), sudovi, sabor, općine... i svi oni koji se samo povremeno pojave u javnosti, a njihov je utjecaj na javnost itekako prisutan. To su službe koje samo povremeno pokazuju da rade, tj. da rade za opće dobro, za što su i plaćenje, a u stvarnosti se tu događaju muljaže koje prosječan um prosječnog stanovnika Hrvatske ne može shvatiti niti prihvatiti. Mito i korupcija su samo neke stvari koje ljudima zaposlenim u tim institucijama ne daju prolaznu ocjenu. Mnogo veći problem je sveopći nerad, javašluk, zapošljavanje potpuno nekomprtentnih "po babi i stričevima" zaposlenika, nedodirljivost stečenih pozicija, odsustvo bilo kakve kontrole i štošta drugo. Činjenica je da svi oni dobivaju plaću, a mogu i ne moraju raditi. Kao nekadašnji zaposlenik u državnoj službi mogu reći da se tamo može raditi i maksimalno ljudima izaći u susret i potruditi se oko svakog posebno, a isto tako se može - ne raditi baš ništa!!! A svi imaju istu plaću!!! Plaća ide iz proračuna, a proračun punite baš vi, ljudi, koji ovo čitate i svi oni koje znate!!! I što zato dobivate??? Sramota, ali dok se ljudi ne bune - tako će i ostati!!! |
03.02.2007., subota
Mladi se moraju aktivnije uključiti u politiku
|
Apeliram na sve mlade, visoko obrazovane ljude ali i studente, da se aktivno uključe u rad političkih stranaka građanske opcije koja jedino može ovoj zemlji osigurati potreban iskorak u Europu! Već nas hvata mučnina u želucu gledajući u politici istu galeriju likova koji su dosad upropastili generacije i generacije ljudi, bez namjere da s tim prestanu i povuku se u »zasluženu« mirovinu. Hrvatska politička močvara može biti očišćena jedino mobilizacijom novih, kompetentnih snaga, koje će biti u stanju počistiti politički mulj, nataložen na ovim prostorima u zadnjih tridesetak godina. Mlada gospodo, uzmite vlastitu sudbinu i sudbinu ove zemlje u svoje ruke i naravno demokratskim putem, razvlastite ove »old timere« ogrezle u raznorazne dealove, korupciju, a počesto i ortodoksni kriminal. Naravno, to ćete uspjeti samo i jedino aktivacijom u politički život ove, već dobrim dijelom devastirane zemlje. Na tom putu, jedino što vam mogu zaželjeti je puno sreće. (Tvrtko Čunić, umirovljenik iz Poreča, u "Vjesniku" od 23.5.2003.) |
02.02.2007., petak
RAČAN
|
"Naši ortopedi kažu da se u Hrvatskoj teoretski mogu obaviti operacije svih tumora kosti, međutim kod opsežnih i zahtjevnih operacija, kada, primjerice, treba mijenjati i dio neke kosti, ograničavajući su faktor tehničke mogućnosti naših bolnica, pa će možda zato teško oboljeli šef SDP-a morati na zahvat u inozemstvo." (Večernji list) Račan kaže da će se prepustiti domaćim liječnicima. Ortopedi kažu da bi bilo najbolje da ide van. I ići će. Bivši ministar zdravstva Hebrang operiran je vani. Zna čovjek situaciju u našem zdravstvu bolje nego itko, a sa svojim životom se ne kocka. Zato je išao van na operaciju. Znao je i Ćiro šta valja, pa su ga operirali u Švicarskoj. I Ivicu hoće poslati van. A nama tupe kako nam je zdravstvo maltene pa bajno, jedino što nema novaca. Ali naši stručnjaci su vrhunski - tupe iz svih glasila. Lažu, naravno! U ono vrijeme, ratno i poratno, kad se sustavno uništavalo sve domaće što je valjalo i na ostacima čega mi danas pokušavamo organizirati kakav-takav život, još je jednom čovjeku dijagnosticirana teška bolest. Neizlječiva. No taj nije dao da javnost za to sazna, nego je do smrti držao vlast. Sjećam se da je samo ta njegova bolest zaslužna za to što sam ja na demonstracijama za Radio 101 ostao živ i zdrav. On je otputovao u SAD, u čuvenu bolnicu "Walter Reed" da mu tamo potvrde ono što su mu domaći liječnici već rekli: da je otpisan. U toj je bolnici bio baš na dan demonstracija i zato policija nije primijenila silu!!! Po povratku smijenio je odgovorne za neprimjenjivanje sile i nastavio vladati kao da se ništa nije dogodilo. Račan je po saznanju o bolesti odstupio s mjesta vođe stranke. Znao je da za to neće imati snage ni volje. I Hebrang je zbog bolesti odstupio s mjesta ministra. I bivši francuski predsjednik Francois Mitterand je dugo bolovao od raka i naposlijetku je umro, ali tada više nije bio na nikakvim dužnostima. Javnost je znala da je bolestan. Franjo se trudio sakriti ono što se sakriti nije moglo. Između ostalog, u vrijeme kad mu se primarni karcinom već proširio na mozak, sklopio je dogovor sa Deutsche Telekomom o preuzimanju HT-a. Nije odstupao do smrti. Mislio je da je on Hrvatska i da će bez njega nastupiti potop. Jest, nastupio je potpuni potop morala i svih građanskih vrijednosti, temeljito raslojavanje društva i gotovo potpuno nestajanje tzv. srednje klase koja je u svakoj normalnoj zemlji "kotač zamašnjak". Ali sve je to započelo još za rata, najvećim ratnih zločinima počinjenim protiv ovog naroda - pljačkom, otimačinom i obespravljivanjem. Sve je to uzrokovalo masovne odlaske stručnjaka iz zemlje. Između ostalih i odlazak vrhunskih liječnika. Sad imamo ovo što imamo - političari i ostali koji su puni para i veza idu van na tretmane, a ovdašnji puk se hvata onog što je ovdje ostalo. Ivica Račan je više-manje bio jedina konstantna oporba u ono vrijeme. Uspio je nakon Franjine smrti doći na vlast, ali nije bogznašto učinio. Ne mogu se prisjetiti nekih drugih pluseva iz njegove vladavine, osim autoceste prema Dalmaciji. A to je projekt koji je toliko vrijedan da nitko - ni prije ni poslije njega nije napravio niti će napraviti ništa tako pozitivno, veliko i trajno! Ne treba zaboraviti da on Haagu nikoga nije isporučio, nego je to učinila "državotvorna" vlast. Koji narod može biti sretan vlašću koja isporučuje najvažnije ratnike za slobodu - stranim sudovima!!!! Njemački su časnici nastradali u Nurnbergu poslije ww2, ali oni su bili gubitnici. Mi se smatramo pobjednicima. A sude nam. Što li smo onda zapravo mi??? Ivica Račan je napustio sve svoje funkcije i posvetio se svojoj bolesti. Meni je žao da odlazi velik čovjek, čovjek koji se u svojoj karijeri bavio jedino onim što mu je najbolje išlo - politikom. Bio je političar i u SFRJ i u samostalnoj Hrvatskoj i u obje je države bio na najvišim funkcijama! Koji se političar, osim predsjednika, time može pohvaliti??? Upravo je on dao smisao okrupnjavanju domaće političke scene jer na izborima će još dugo vrijediti podjela na HDZ s jedne strane i "ostale" s druge. Račan i njegov SDP su bili najjači među "ostalima" i ti ostali jedino su uz njega mogli osjetiti slast vlasti. Tako će biti i ubuduće, ali nažalost bez njega na čelu. Mišljenja sam da jedino Milan Bandić ima karizmu i sposobnost da ga zamijeni na čelu. Bandić je sasvim drugačiji političar i čovjek od Račana i možda to više ne bi bio isti SDP sa njim na čelu, ali vjerujem da bi bio još uspješniji i da problema sa Slovencima, Talijanima i inima - više ne bi bilo!!! Očekujem beskrupuloznu borbu najvećim prljavštinama koja će nas možda zabaviti, a možda nam i do kraja ogaditi politiku u ovoj lijepoj našoj maloj i siromašnoj zemljici, u kojoj nas je malo al smo govna! |
01.02.2007., četvrtak
Vrijeme je stalo
|
I 18 dana nakon mog posljednjeg posta političko-stranački cirkus nije se nimalo makao sa one točke gdje je ostavljen. Naši se junaci i dalje bave gluparanjima i igraju se države. Po novom, oni satovi, koji se već tjednima razvlače uzduž i poprijeko, ipak moraju biti prijavljeni kao osobna imovina u imovinske kartice. Zbog neprijavljivanja istih Sanader bi mogao biti kažnjen sa svotom od - pazi sad - 5000 kuna!!! Vrijeme je da krenemo prikupljati pomoć za našeg jadnog premijera, uskoro će ga stisnut besparica i možda će se morat odreć kojeg primjerka iz svoje kolekcije! Maltene bi mu trebalo pomoć' akcijom poput one za Anu Rukavinu, da se lova na svakakve načine prikuplja. Samo što je Ana umrla mlada i izazvala sažaljenje, a kako li će naš premijer izazvati sažaljenje sa svojih 150 000 € satova??? A k tome još je i živ! |
